Podjela robota

U današnje vrijeme roboti obavljaju vrlo različite zadaće. Postoje roboti koji su izgledom vrlo slični čovjeku (humanoidni roboti), dok s druge strane postoje i oni koji mu uopće ne sliče. Kod nekih robota mogu se prepoznati dijelovi ekvivalentni čovjekovim udovima: ruke, noge, prsti, zglobovi, dok kod nekih drugih ne može se vidjeti ništa što bi sličilo na ĉovjeka. Unatoč tome, svi oni konstruirani su upravo zato da zamijene čovjeka u njegovim svakodnevnim monotonim, opasnim i teškim poslovima.

​

Roboti se mogu podijeliti u generacije koje su definirane prema složenosti informatičkog sustava i stupnju inteligencije, a dijele se  na:

1. Roboti 1. generacije (programski roboti)

 karakterizira ih čisto upravljanje

 to su roboti bez osjetila i s vrlo ograničenom „inteligencijom“ (imaju samo memoriju u koju je pohranjen program)

 najrašireniji jer zadovoljavajuće rješavaju problem rukovanja u jednostavnijim slučajevima

2. Roboti 2. generacije (adaptivni roboti)

 opremljeni su nizom senzora, a mogu imati i sustave za raspoznavanje

 preko senzora dobivaju informacije o stanju okoline, a pomoću jednostavne logike ugrađene u računalo rješavaju zadani problem

 konačni je cilj da robot može predmete „vaditi iz kutije“

3. Roboti 3. generacije (inteligentni roboti)

 opremljena su računalima nove generacije

 to je vođenje multivarijabilnog procesa s više izlaznih i ulaznih varijabli

 za tu je umjetnu inteligenciju najbitnija mogućnost učenja 

 uspoređivanjem s dobivenim informacijama iz vanjskog svijeta, robot samostalno reagira na vanjske promjene tj. donosi odluke bez programske upute 

Roboti se razlikuju s obzirom na svoju veličinu, materijale kojima mogu rukovati, motore kojima pogone segmente, vrste senzorskih sustava, kompjuterske sustave koji ih kontroliraju itd.