Ilona Gojak
Valentina Vrbanić
Krešimir Tomašković

ROBOTI
Robotika općenito privlači sve više pozornosti i predstavlja neizostavan segment modernog ljudskog društva. Antropomorfizam, odnosno, prikazivanje u ljudskom obliku nečega što nije ljudsko, oduvijek je bila opsesija ljudskog uma. U taj okvir jako dobro se smjestila uloga robota, odnosno, kroz robote, čovjek je kreirao sebi odgovarajuću zamjenu u određenim ograničenim segmentima ljudskog djelovanja. O takvom obliku antropomorfizma i o androidnim kreacijama, moguće je pronaći zapise već od 880. god. p.n.e., kada je Homer, u svome čuvenom djelu „Ilijada“, pisao o pokretnim tronošcima, a 350. god. p.n.e., Aristotel spominje mehanizme koji će biti korisni čovjeku i čiji se rad treba temeljiti na pokornosti i predosjećanju. Ovakvih i sličnih primjera je jako puno zapisano kroz povijest. Pojam ROBOT je prvi put uporabio češki književnik Karel Čapek 1921. godine (drama „R.U.R.“), pa tako i značenje pojma robot dolazi iz češkog jezika (robota), a znači najamnik, odnosno kmet. U modernom ljudskom društvu roboti imaju ulogu sličnu onoj kako su to predviđali znanstvenici, filozofi i književnici kroz povijest. Naime, roboti obavljaju sve više zadaća umjesto ljudi, odnosno, roboti su neizostavni dio modernog ljudskog društva i pokretači četvrte industrijske revolucije. Ne postoji više segment ljudskog djelovanja u koji roboti nisu uključeni, pa tako, robote je moguće pronaći u tvorničkim proizvodnim linijama, u medicinskim ustanovama, na najopasnijim mjestima, u morskim dubinama i u zraku, u laboratorijima, na svemirskim postajama i površinama drugih planeta, na bojišnicama, u poljima – kod uzgoja voća i povrća, u domovima kao kućne pomoćnice i pomoćni radnici, ali i u obrazovnim institucijama.